Budva — istorija, kultura i drevna tvrđava

Онa зародилась более 2,5 тысяч лет назад на побережье Адриатического моря. Родина людей -угров народа, иллирийских Энхиллейцев. Внук Посейдона и сын финикийского царя Агенора и Телефаси, Кадмо, и его жена, прекрасная Гармония, дочь Афродиты и Ареса, прибыли на повозке, запряженной волами, и основали здесь город, и обрели здесь свой дом. Первоначальное название города было Бутуа, поскольку по-гречески «боус» — бык. Это записано в истории с начала времен. Об этом писал Гекатей Милетский, а затем Геродот и многие другие. Это был один из старейших городских центров в этой части Адриатики. Жители этой части побережья жили в основном за счет торговли, и оливки, которых им привезли Греки со своих плантаций, вскоре начали давать богатый урожай и являлись еще одним важным продуктом, который мог обеспечить им большой доход. А откуда Греки взялись на иллирийской земле? Ну, иллирийцы позволяли им жить в торговых центрах — Эмпориумах, и Бутуа был одним из них. Небольшое островок, окружённ циклопическими стенами, остатки которых мы и сегодня можем видеть в старом городе.

Kako je rekao Sofokle još u V vijeku prije nove ere, i kako su tada objašnjavali — odatle do Duresa trebalo je ploviti dan i noć morem ili putovati tri dana kopnom.

U II vijeku prije nove ere osvojili su je Rimljani i donijeli sa sobom svoju kulturu, običaje i raskošan način života. Izgradili su monumentalne vile, terme, pijace, otvorili brojne zanatske radionice, urezivali umjetnička djela u budvanske kamene, proširili grad. Ogradili su ga masivnim zidinama, popločali ulice i dali mu novi oblik. Oppida Civium Romanorum. Od malog ostrva nastao je poluostrvo, čije su se granice protezale duboko u kopno. A za Budvu se čulo još dalje, iza dalekih mora i planina. Pripadala je rimskoj provinciji Dalmacija. Mnogi su poželjeli da vide ovu drevnu ljepotu. Mnogi su odlučili da Budvu učine svojim domom. I Budva je, kao i danas, mogla i htjela sve da primi u svoj široki zagrljaj. Iliri, Grci i Rimljani su ovdje živjeli zajedno.

Vizantijci su ga osvojili 518. godine i vladali nekoliko vjekova. U IX vijeku ovdje su se naselili Sloveni. Grad je preživio nekoliko zemljotresa, izdržao napade Avara i Saracena, i svaki put se iznova uzdizao — poput feniksa iz pepela.

Godine 809. Budva je dobila svoju svetu zaštitnicu — Bogorodicu Budvansku. Po legendi, u najtežem trenutku, dva starca bijelih brada dovela su je zlatnim čamcem do budvanske stijene, gdje su je položili i zapalili svijeće, čekajući da vide da li ovdje žive hrišćani. A kako su tada vladale kuga, Saraceni i glad, stanovnici ovog malog grada bili su presrećni i protumačili su ovaj dar kao blagoslov samog Boga. I, izgleda, tako je i bilo. Od tada pa sve do danas, Bogorodica kojoj se mole i pravoslavni i katolici, štiti sve stanovnike ovog malog, ali čarobnog grada.

XII vijek donio je stanovnicima Budve oslobođenje od Vizantije. Tokom narednih vjekova, pod dinastijom Nemanjića, Budva je dobila novi izgled, i nakon dugog perioda ratova, bolesti i zemljotresa u srednjem vijeku — procvjetala je. Za vrijeme vladavine cara Dušana, Budva je dobila svoj Statut, kao i brojne crkve i manastire koji su sačuvani do danas i svjedoče o njenom bogatom nasljeđu. Budvom su potom vladali Balšići, Crnojevići i srpske despotske dinastije. Svako je želio da ima ovaj komadić raja za sebe.

Godine 1442. počela je nova epoha u istoriji ovog grada. Dugo su se, s jedne strane, Osmansko carstvo, a s druge Venecija, borili za mnoge krajeve naših teritorija i cijeli Balkan. Kada je Srpska despotovina pala pod vlast Osmanskog carstva, Venecija je zavladala čitavom obalom, osvojivši i Budvu. Do 1797. godine Budvom su upravljali mletački rektori. Civitas Antiqua, jer je već tada bilo jasno da je ovo jedan od najstarijih gradova na jadranskoj obali. Ipak, i dalje je bila u sjenci Kotora, koji je u to vrijeme imao daleko viši status. Naravno — Budva je bila skrivena luka na trgovačkom putu između Venecije i Carigrada, a iskusni pomorci znali su kako da zasluže privilegije kod Mlečana. U Budvi je ostalo samo malo brodogradilište, gdje su se pravile manje barke za kraće plovidbe. Ali njena uloga nije bila mala. Cijelo ovo područje činilo je odbrambeni bastion iz kojeg su se mletačke teritorije i čitav Boka Kotorska branile od turskih napada. Paštrovići, budvansko pleme koje je do danas očuvalo svoje običaje i tradicije, bili su poznati ratnici. Međutim, njeno prelijepo lice je unakaženo 1571. godine, kada su Turci napali. Jedva se zadržala na nogama, okružena debelim zidinama, kada je priroda sve srušila pred sobom. Godina 1667. ostala je upamćena po razornom zemljotresu koji je, poput kućice od karata, srušio sve priobalne gradove ovog dijela Jadrana. Mlečani su obnovili zidine — one iste koje i danas gledamo

.

Godina 1797. označila je kraj mletačke vladavine. Novi vladar postalo je tada moćno Austro-Ugarsko carstvo — do 1806. godine. Vrlo kratko, samo jednu godinu, Crnogorci (brđani), uz pomoć Rusa, preuzeli su vlast. A zatim je ovu jadransku bisericu osvojio moćni Napoleon Bonaparte, ali takođe na vrlo kratko — do 1813. godine. Nakon toga, više od jednog vijeka, Budva i Boka ponovno su potpale pod vlast Austro-Ugara, koji su obnovili stare i izgradili nove vojne utvrde. Pod njihovom vlašću Budva je dočekala Prvi svjetski rat, a 1918. godine konačno je oslobođena od vlasti pod kojom je znatno stagnirala. Postala je dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a potom i Kraljevine Jugoslavije.

Tokom Drugog svjetskog rata, ovdje su došli italijanski okupatori, ali, kako kažu neki starosjedioci, nisu bili previše surovi prema stanovnicima i samom gradu. Ipak, okupacija je okupacija, te se 22. novembar 1944. obilježava kao dan oslobođenja od nacističke vlasti.

Poslije Drugog svjetskog rata, Budva i Crna Gora postale su dio Jugoslavije. Počinje obnova zemlje, ozbiljno razorene ratom. Grade se putevi i infrastruktura, rekonstruišu se turistički centri. A Budva je već tada bila grad stvoren upravo za tu svrhu.

Prvi turisti su ovdje boravili još prije rata — hotel Avala izgrađen je 1932. godine. A odmah nakon rata, sve se vratilo na svoje mjesto. Stari hoteli su rekonstruisani, a gradili su se i novi, dok su mještani aktivno učili strane jezike. U međuvremenu, trudili su se da boravak turista iz cijele Jugoslavije učine što prijatnijim. Za hotel Sveti Stefan čuli su i holivudski glumci, a neki od njih su dolazili i po nekoliko puta, kako bi dušu odmorili na ovom osebujnom ljetovalištu.

I tako, 15. aprila 1979. godine, život ovog mjesta se potpuno promijenio. Razoran zemljotres jačine 7 stepeni po Rihterovoj skali pogodio je našu obalu rano ujutru, oko 7 sati. Priobalni gradovi su bili ozbiljno oštećeni, a stari grad Budva… …i Kotor na trenutak su nestali u oblaku prašine i kamenja koje se sručilo na tlo. Ali zahvaljujući upornom radu, za samo osam godina svaki kamen je vraćen na svoje mjesto i život se nastavio tamo gdje je stao.

Osamdesete godine bile su obilježene širenjem turizma. Crna Gora postaje omiljeno mjesto odmora bivših okupatora. Njemački turisti u velikom broju dolaze na naše primorje, a šarmantni stanovnici Budve osvajaju srca lijepih Njemica. U to vrijeme sklopljen je veliki broj brakova, ali prilagođavanje strogim pravilima patrijarhata u Crnoj Gori nije bilo lako.

Ekonomska kriza, sankcije, raspad Jugoslavije i NATO bombardovanje ostavili su dubok trag na razvoju turizma i zemlje u cjelini. Na referendumu 21. maja 2006. godine, dvije posljednje republike velike Jugoslavije razdvojile su se. Crna Gora stiče nezavisnost, a Budva postaje prijestonica crnogorskog turizma. Uči se novi jezik, pa danas većina stanovništva zaposlenog u turizmu slobodno govori ruski. Naravno, engleski jezik je takođe obavezan, jer se uči u školama — tako da, bez obzira odakle gost dolazi, uvijek će imati s kim da razgovara.

Danas je ovo grad sa 27.445 stanovnika, prema popisu iz 2023. godine. A gotovo isto toliko ljudi privremeno boravi u zemlji. Tokom ljetnjih mjeseci Budvu posjete stotine hiljada turista iz cijelog svijeta. Bajkovite plaže duž obale omiljene su kako kod naših susjeda, tako i kod gostiju iz dalekih zemalja. Tirkizna boja Jadranskog mora ostaje kao živa uspomena na fotografijama sa ljetovanja u Budvi. Ukusna hrana, prijatna atmosfera i urođena srdačnost lokalnog stanovništva čine da se svaki gost osjeća kao najpoželjniji. Sakrivene dragocjenosti ovog grada mogu vaš odmor u Budvi učiniti — nezaboravnim.

I za sve ovo, kao i za mnogo toga neizrečenog, na raspolaganju sam vam ja — licencirani vodič za engleski, ruski, francuski i italijanski jezik, Lijljana Martić.